U najavi izložbe stoji sljedeće:
“U proljeće 1996. fotografisao sam Sarajevo sa ne tako dobrim Nikon 35 mm aparatom. Petnaest godina kasnije, također u proljeće, ali 2011. napravio sam iste fotografije na identičnim lokacijama; isto tako ne baš dobrim Nikon DSLR aparatom.
Fotografije iz 1996. su uslikane samo nekoliko sedmica nakon reintegracije Grbavice, kada su se još uvijek u gradu mogle jasno vidjeti, osjetiti i namirisati posljedice opsade. No, ipak je postojao osjećaj nade, osjećaj slobode. Ljudi su planirali odlazak na more po prvi put poslije pet godina. Odlučni da stignu tamo pa makar i pješice. Djeca su se igrala na Vilsonovom, a roditelji su vodili računa o tome da ostanu na pravoj strani trake upozorenja o minama, razvučene duž rijeke. Bašte kafića su bile prepune, raskrsnice otvoreni prostori, a sve barikade su nestale. Nije više bilo potrebe za trčanjem, niti je bilo potrebe za skrivanjem.
Fotografije iz 2011. pokazuju transformaciju grada. Ostalo je samo nekoliko znakova opsade, samo „ruže“ i možda pokoja riječ „sklonište“ išarana na zidovima. Inače, bombardovane zgrade i razbijeni prozori su danas obnovljeni i ponovo rođeni kao stanovi, kancelarije i bolnički odjeli. Djeca koja se igraju na Vilsonovom poznaju ove zgrade i ulice samo ovakve kakve su danas, a većina njihovih roditelja, uključujući i mene fotografa, često kažu: „Ništa se ne mijenja; nema poboljšanja, sve je isto!“
Kombinovane fotografije pokazuju velike promjene i poboljšanje u zadnjih 15 godina. One ilustriraju čudo ljudskog duha. Pokazuju da budućnost Sarajeva nije predodređena, ali može biti oblikovana i poboljšana.”
Lokacija: Galerija BlackBox
Datum: 23.-28.07.2011
Vrijeme otvorenja: 19:00 sati.
